Već prve večeri zapazila nas je noćna publika na atenskoj Plaki - a Bero Zetić pobrao prve ovacije u nekoj od taverni - gdje je sirtaki te noći sličio na 'break dance' u jedinstvenoj koreografiji majstora iz Posavine.... Sve ostalo pojela je noć nad Atenom....

U petak se nakon obavezne posjete atenskoj Akropoli i starom olimpijskom stadionu zapustimo na vožnju dugu 350 km sve do Larise koju bismo na prvi pogled mogli nazvati 'gradom kafića'. Uz sam gradski trg i okolne ulice smjestilo se je najmanje stotinjak 'lounge barova' i ekskluzivnih kafića u kojima se ispijaju uglavnom produžene kave u visokim čašama i imate osjećaj da doista nitko ne radi - veća gužva u kafićima nego na splitskoj rivi ili na Cvjetnom u Zagrebu. Pa nije ni čudo da Grčka (ne)otplaćuje 300 milijardi eura duga i da će samo Nijemci i samo ove godine iz svojih džepova izvaditi 22 milijarde eura kako bi spasili od bankrota posrnulu južnu braću... Pa i nije tako loše biti u Evropskoj uniji - poruka je svim euroskepticima....pogotovo onima iz zemlje kojoj baš ne 'cvatu ruže'...

Kompas je svoje goste smjestio u hotelu na samom gradskom trgu - a opet samo 15-tak minuta ugodne šetnje do gradskog stadiona. Kakva dobitna kombinacija!!!

Međutim, borilišta na Gradskom stadionu zaista su ličila na treći balkanski rat. Ne samo zbog izgleda zapuštenog zdanja iz 60. i neke (doduše u boljem stanju nego Maksimir), već i zbog nevjerojatne (ne)organizacije domaćina koji je priredio niz događanja na stazi i oko nje koje nećemo pamtiti po dobrom. Sve je krenulo nizbrdo već od samog početka. Neprimpremljeni domaćini, neiskusni suci koji dodaju i oduzimaju vremena i centimetre, pa i metre zavisno od toga nosite li ili ne grčki dres, kašnjenje satnice, zbrka na rezultatima i neobjavljivanje istih - a kao kruna svega u nedjelju oko podneva nakon što nisu bilie podijeljene medalje prethodnog dana - 'dućan' na proglašenjima je zatvoren - jer je medalja jednostavno ponestalo.... Navodno će svima biti poslane poštom, ali ne zna se kad....doduše ne zna se niti kome jer recimo naša štafeta 4 x 100m (Smiljko, Žimbra, Roko, Zetić) koja je trčala u kategoriji M 40 ne zna svoj plasman jer se ne zna da li smo štafetu trčali samo u svojoj kategoriji ili su domaćini spajali kategorije u dvije ili tri klase.... Eh, Balkane, Balkane, Balkane moj....no uvjereni smo da će jednog lijepog dana sve to biti negdje objavljeno - pa da se možemo početi žaliti na sudačke i druge odluke...

Sve je to nemoćno gledao generalni sekretar Evropske veteranske federacije i nije mogao učiniti doslovce ništa - jer mu je za uvođenje reda bilo potrebno možda čak i više od pedeseatk ljudi... Jedno je sigurno: Grci ne bi trebali uskoro dobiti domaćinstvo Balkanijade - barem ne u idućih desetak godina...

U takvoj je situaciji s posebnim olakšanjem podržana kandidatura Slovenije za sljedeće Balkanske igre koje će se održati u svježoj i zelenoj klimi pitomog gradića imenom Domžale cca 15 km od Ljubljane. Jurij Novak & co. znaju kako se to radi, iza sebe imaju i Evropsko prvenstvo - a ovo će biti prilika da se u balkansku atletiku uvede malo srednjeevropskog reda i da se stvari poslože za daljnju budućnost. Jure Novak je ujedno dobio zadaću odabrati suradnike za tehničku komisiju koja će urediti samo natjecanje - pa možemo očekivati manje nereda na rubu fizičkih sukoba. Stadionom u Larisi sjevale su šake, letili stolovi, odjekivale psovke, suci odustajali... pa se vraćali na borilišta - jednom rječju 'kaos na djelu' usred balkanske Grčke.

I sad sigurno željno očekujete rezultate - i sve ono zbog čega smo ustvari otišli u Larisu... Nažalost, jedan dio te priče još uvijek je nepoznat - ali navedimo barem ono za što smo sigurni - a imamo i medalja....

Dakle, Roko je u prethodnom reportu prije mjesec ili dva započeo priču s naslovom 'Neki novi klinci' pri čemu smo klincima proglasili Anu Mrčić, Slavena Žimbreka, Sašu Pavićevića....novu veteransku generaciju koja će pisati hrvatsku veteransku atletsku povijest. U Larisi smo dobili samo potvrdu tih navoda - Ana je uzela 4 zlata (dalj, vis, troskok i štafeta), a Slaven uz zlato na 110 prepone s odličnih 16.69, srušio srebrom rekord na 400 m prepone sa 1.04.43, uzeo zlato na 200 metara i to 2 stotinke ispred Zetića, te možda osvojio zlato u štafeti 4 x 100 m - kažem 'možda' jer to još uvijek ne znamo...a pitanje je da li ćemo i saznati...

Uz te 'nove klince' tu su već tradicionalne hrvatske atletske perjanice - izvanredna Branka Graić u zadnjoj utrci na BAI u svojoj kategoriji srušila balkanski rekord na 100 m i stigla na fantastičnih 14.69, tome dodala zlato na 200m i u štafeti 4x100m, već spominjani Zetić srušio rekord na dalju i domogao se odličnih 587 ! - s tim rezultatom bi bio prvak Evrope u Mađarskoj, osvojivši k tome još i titulu najbržeg Balkanca na 100 m u M45 (12.37). Zlatni su bili Predsjednik nam Vrbanc u motki (320), Branko Poznanović na 300 m prepone, Dragana Ciganović na 100m, te nenadmašna Katarina Šporer Tošić - dvostruka prvakinja - kugla (10.35) i disk (27. i 'nešto'), Vesna Musulin u bacanju koplja i uvijek atraktivna Sadra Šarić u bacanju diska.... Bilo je tu i srebrnih (Senka Kolovrat) i bronačnih odličja (Ivana Sraga čak tri puta treća!), četvrtih (Mladenu Sragi nedostajalo tek par centimetara da domaćinu otme broncu) , petih i sedmih mjesta - no kako smo u nedjelju popodne pri odlasku mogli dobiti tek rezultate koji su postignuti dan ranije do podne - puno će još vode proteći Savom dok Grci ne objave konačne rezultate pa ćemo kad - tad saznati koliko su vrijedili nastupi u pradomovini modernog sporta.... Da nije žalosno,bilo bi smiješno....