Osječko pivo - pitko i ukusno bilo je pravo ugodno iznenađenje za hrvatske i evropske veteranke i veterane pristigle u prijestolnicu Slavonije zadnjeg vikenda u kolovozu godine gospodnje 2010. Međutim iako je dobro pivo važan dio veteranskog atletskog života (pogotovo za neke), to naravno nije bilo sve - jer boravak i natjecanje u Osijeku pamtiti ćemo po mnogočemu...

Prije svega ovo je bilo prvo dvodnevno prvenstvo i unatoč brojnim skepticima - organizirano odlično i ustvari smo se pitali kako smo do sada mogli sve te discipline i natjecanja te proglašenja ugurati u jedan jedini dan.... Istina je da smo imali ponešto dvojbi i organizacijskih problema iz razloga što su osječki atletski radnici bili ponešto nenavikli na veterane koji su po prvi puta osvanuli u ovom dijelu 'Lijepe naše' - međutim kad je 'stroj pokrenut' - sve je išlo gotovo savršeno i uhodano. Po prvi puta tu je bio i delegat HAS-a, provjeravao natjecateljske knjižice i zdravstvene preglede, nadgledao regularno odvijanje natjecanja i kako je sve protekleo u najboljem redu i bez ijedne ozljede (čudo !!), izvještaj delegata sigurno mora biti pozitivan!

Bilo je to i rekordno Prvenstvo po broju učesnika - samo prvi dan imali smo oko 150 kotizacija, a drugi oko stotinjak pa su brojke iz Zagreba 2007. daleko nadmašene - no ima jedan 'ali' ... (pre)slabi odaziv hrvatskih veterana koji su u skromnoj brojki pohodili ovo Prvenstvo - pa je u brojnim disciplinama prevladavala međunarodna konkurencija. Prije svih izvrsni mađarski bacači (promo – aktivnosti na Evoprskom prvenstvu očito su dale rezultata), zatim brojni atletičari iz Slovenije, Srbije, BiH, našao se je tu u jedan Amerikanac, jedan zalutali, ali odlični atletičar iz daleke nam Škotske - dok nažalsot brojna delegacija najavljena iz Albanije i Kosova nikad nije stigla do Osijeka (a vjerojatno nikad nećemo ni saznati zašto...)

Na veliku žalost muške veteranske populacije, odaziv ženskog dijela bio je i više nego skroman - pa su nastupi djevojaka bili uglavnom pojedinačni u utrkama, a tek tu i tamo bilo je nekoliko kandidatkinja u konkurenciji.... Predstoji nam puno energije da privučemo više žena na bavljenje veteranskom atletikom - neće to biti laki zadatak...

Slavonci su očekivano imali lijepi odaziv natjecatelja, a među njima iskazalo se je par zanimljvih trkača - prije svih budući Hrvat (a sad još Amerikanac) Drogowski, zatim 800- metraš Krog, pa i Jerko Žeravica te odličan kopljaš Cvetković koji je postavio jedan od najboljih rezultata natjecanja....

Glavna zvijezda Prvenstva ipak je bio Nikola Turk oborivši čak dva hrvatska rekorda u svojoj 81. godini. Na 200 metara je 'skinuo' za punih 6 sekundi rekord Emila Zemljaka iz 1981., a sam sebe nadmašio u bacanju koplja koje je letilo preko 20 metara.... Ukupno smo nakon Osijeka bogatiji za 11 rekorda , pri čemu su vrlo zanimljivi oni u visu Saše Pavićevića i Slavena Žimbreka, te lijepi skokovi Nataše Lukić. Kvalitetne su bile i utrke na 800 metara gdje je Vraneša 'skinuo' ovogodišnji rekord Hudeca u M60 za čak 10 sekundi!! Sandra Šarić prijeti da će girom uskoro prebaciti 10 metara, a Veteranovci su neumorno trčali svoje štafete i na 4x400 metara postavili klupski rekord u apsolutnoj kategoriji.... Perica je postavio elektronski rekord na 400 m (iako je Tepšić ručno još uvijek bolji), a Nikola Kovač također postavio novo najbolje vrijeme na 800 metara u M65.

Subotnji sprintevi prije oluje bili su također u znaku lijepo popunjenih staza i dobrih rezultata, dok su nedjeljne jutarnje utrke ipak 'uzele svoj danak' i rezultati su bili nešto sporiji. Vidjeli smo dvije odlične trke na 800 metara, niz vrlo kvalitetnih bacanja i relativno nešto skromnije skokove u dalj i troskok gdje vjetar bio umiješao svoje prste....

Organizacijski gledano - u potpunosti smo položili ispit - kako domaćini sa Zoranom Tadićem na čelu bez kojeg bi to sve bilo nemoguće do odličnih sudaca koje je nadzirao mladi šef Florijančić, preskupe elektronike koja nam je gotovo 'uništila' financijsku konstrukciju i naravno Božidara Krešića bez kojeg ovog Prvenstva u Osijeku ne bi bilo da nije bilo njegove upornosti i entuzijazma... Sa spikerom u liku i djelu Nebojše Pešića bili smo svakako iznad standarda koji propisuju veteranske priredbe, a Kompas je tradicionalno odradio turistički dio - i ne samo to - jer su Kompasovke iz osječke poslovnice odradile prijave i registracije - pa bez njihovog doprinosa natjecanje ne bi bilo to što je bilo - najbolje i najveće organizirano Prvenstvo Hrvatske do sada.... Osječanke su dale svoj doprinos i u liku Ilone Šinko koja nam je bila (pre)dragocjena pomoć oko prevođenja na mađarski - naši sjeverni gosti uglavnom dobro barataju bacačkim spravama - ali ne i stranim jezicima....

Unatoč kiši koja nas je pred kraj natjecanja oprala prvog dana, pa smo štafetu 4x100 m presložili na nedjelju, sve je 'klapalo' uključivši i feštu u prostorijama NK Osijek u subotu navečer.

Dogodine se Prvenstvo vraća u Zagreb - za mnoge natjecatelje bit će to ipak lakše zbog troškova puta i lakšeg dolaska, vjerojatno početkom srpnja u idealnom terminu - pa svi oni koji tamo žele nastupiti - mogu započeti s pripremama - vrijeme je....

U Osijeku smo u nedjeljno sunčano popodne opraštajući se s gradom obećali doći ponovno - a s obzirom da je uz sam stadion prekrasna natkrivena dvorana s tartanom - bit ćemo tamo uskoro na dvoranskom Prvenstvu Hrvatske!!!

Roko

P.S. Sigurno se pitate - pa šta je bilo sa Zetićem....našom maskotom? Eh, ovaj puta je Bero bio nervozniji nego inače, ozljeđen na zadnjoj loži - dobar na stotki , odustao od 200, ali ipak skakao troskok - zbog njega smo morali pretumbati sve štafete jer je odustao i od tog nastupa. Nije naravno odustao od završnog plesa na stadionu koji je oduševio sve - pogotovo one koji ga po prvi puta vide - a nije odustaio niti od pive - iako je iz svima nepoznatih razloga i u Osijeku pio 'Žuju' umjesto lokalnog pivskog dragulja - Osječkog....

Rezultati