Ispovijed jednog desetobojca

ISPOVIJED JEDNOG DESETOBOJCA

Ili: kako srušiti 8 osobnih rekorda u 2 dana!

Za one koje zanima detaljnije kako jedan desetoboj izgleda evo malo duži opis, posebno prepona i motke kojih se ljudi najviše boje. Možda potakne nekoga da se i sam okuša ;-)

Kao i obično, postavio sam si ciljeve: ne ozlijediti se i pošteno se potruditi, pa šta bude.
Ujutro pomažem preostalim našima u grupi 15 oko prevoda, bodrim ih na 100m, pričam s ljudima, zezam se... Start naše grupe (grupa 21) tek je oko podne planiran.
Dan je vruć, 30-ak stupnjeva, sparno, a sat polako otkucava, nikako dočekati.
Zagrijavanje, mobilizacija, školica, ubrzanja i konačno...

100 m

Mješana smo trka, muško-ženska, sa dvije seste blizanke, veteranke, koje često postižu slične rezultate.
'Auf die Plätze..'
Smještam se u onaj blok i pokušavam se na brzaka sjetiti šta sve trebam napraviti. ('Mekano, lagano' - kaže Zetić, Krešo kaže dugi korak, Smiljanić da moraš bit agresivan i napet, ali samo u glavi, a tijelo opušteno. Puki kaže da treba uplatit za Balkanijadu.) U razmišljanju me prekida
'Fertig !'
Dižem kukove. (Tu Zetić kaže: trebaš se odbit s rukama od staze, kao u skleku, a onda noge preuzimaju.) Dok razmišljam kako da to izvedem, starter već puca. Tek smo počeli, a već malo zaostajem na prvom koraku, divno...

E sad sam zbilja ljut. Toliko se spremam za taj desetoboj i zaspem već na startu stotke. Trgam se, pokušavam uloviti ovu dvojicu što su mi pobjegli na startu. Čujem navijače kako nas bodre sa strane, na njemačkom i hrvatskom. Jedan sam trening na Sveticama tako trčao sa Zetićem, rame uz rame, 'kopirao' istu frekvenciju i dužina koraka i super je išlo, za 13 sekundi. Ali Zetića nema, Günter je već odmakao, a Martina ganjam cijelu trku, bacam se u cilj, mrtva trka za 2.mjesto. Gledamo snimku na ekranu kod suca, on 12,84, ja 12,85.
Ej, pa to je osobni, i to debelo srušen. 495 bodova!
Gledam podatke vjetra za trku, lagano u prsa, 0,5 metara.
Odmah raste raspoloženje, super je počelo, pa brz sam kao Smiljanić prošle godine!

DALJ

Vrbi mi je za dalj dao knjigu od Bakovića o skoku u dalj. Pročitao sve, naučio teoriju. Jedna stvar koja piše je koliko koraka zaleta treba ovisno o vremenu postignutom na stotku. Skratio sam si po tome zalet za nekoliko metara, pa svježiji dođem na dasku. Em piše lijepo u knjizi, em je desetoboj dug, a tek smo počeli, trebat će snage.
Skačem prvi skok na sigurno, tek da se upišem: 5,01 m. Solidno.
Super. Sad mogu loviti dasku.
U drugoj seriji skačem najbolje ikad! Sve sam dao u skok, letim daleko. Nažalost, mali prestup.

Treća serija: dolazim točno na dasku, nije kao druga serija, ali daleko, daleko..
5,30 m. Još jedan osobni. 441 bod.

Na vječnoj M40 listi daljaša sam se još više približio svetom trojstvu veteranskog skoka u dalj: Pušelj (5,67) Vrbanc (5,58) Zetić (5,37)
Raspoloženje: euforično.

KUGLA

Dolazim takvog raspoloženja i na kuglu. Sigurno ću sad i tu zviznut osobni, ili tu negdje. Možda padne i 9 metara, kako je krenulo.. Pa kuglu sam bar radio s Nevenom, gledao i Mladena kako baca, tu nema šta krenut krivo. Zicer.
Krivo! Prva serija: samo 7,51 m. Nevjerica. Mlako bačeno, kao da će se kugla sama od sebe odbaciti.
Dobro, idem onda isprobat tehniku sa vagom koju me Neven učio. Trzam nogom, bacam, kugla leti na 8,06m.
Mislim si, e jesam našao baš na natjecanju novu tehniku isprobavati...
Treću seriju će zviznut onda zdravoseljački, s mjesta, i na eksplozivnost. Potegnem pošteno i u silnoj želji bacim preko malog prsta i još odletim u segment, prestupim.
Rezultat: 8,06m, 370 bodova i bolan mali prst.
Srećom, ne treba mi taj prst previše za ostatak dana.
Pa ne može baš na svakoj disciplini sve ići idealno, tješim se.

VIS

Zavolio sam taj vis nekako u ovih godinu dana. Skočan sam od košarke, ide mi i obično se ljudi iznenade kako sa dosta kila ipak mogu dobro skakati. Još da od Mare i Blanke naučim uvinuće...
Razmišljam koju početnu visinu prijaviti. Ako je preniska, umoriš se. Ali ako me ne krene, upisat ću nulu. Biram kompromis, počinjem na 1,45.
1,45 pada iz prve, pa 1,49 propuštam.
1,53 iz prve, 1,57 isto, pa 1,61. I svaki put prođem točno iznad letvice, rastem nekako svakim skokom. Sve nas manje ostaje, kraće su pauze između skokova.

I 1,65 pada, ali ne visina, nego letvica.
Ostatak grupe vidi da mi treba pomoć, plješću mi u skok. Osjećam se kao Zetić u Anconi. Ne mogu ih sad razočarati... U drugom pokušaju pada i 1,65 m, novi osobni.
Ma, ekipa u grupi je odlična, pola su veterani, upoznali smo se prošle godine na desetoboju, međusobno se pomažemo i bodrimo, družimo, pa smo tražili da svi nastupimo u istoj grupi.

Trojica smo ostali na 1,69. Sad već apetiti rastu. Hrvatski rekord je 1,68 (Josipović), ovo bi bilo preko toga. Triput rušim, jedan pokušaj i jesam blizu, ali letvica pada.
Opet pišem osobni: 1,65m i 504 boda, prvi put preko 500 bodova u jednoj disciplini.
Moja najjača disciplina, vis! Sad znam i u čemu ću nastupit na PH i Balkanijadi ;-)
Danas ostaje još samo meni najteža disciplina prvog dana.

400 m

Ovo mi je najteža disciplina, jer kako god okreneš, rikneš. Umoran si od prethodne 4 discipline, a ipak hoćeš dobro otrčati. Obično prebrzo krenem, pa na drugom zavoju počne slow motion i lagano umiranje do cilja.

Dionice mi je teško raditi samom. Tu mi je Krešo puno pomogao kad sam kao 'zec' radio dionice s njim na Sveticama. Prisjećam se i Smiljanićeve psihološke pripreme za svaku fazu utrke.
Trener nam govori da otrčimo jednom 80 za 12 sekundi i jednom 100 za 15 sekundi. Kaže da to otvara energetske zalihe u tijelu za 400m, ali mora se završit 7-8 minuta prije trke. Ajde dobro, idem probat i to. U formaciji trčimo točno ta vremena, prvo trener pa cijela grupa.

Stavili su me u petu stazu, imam samo jednog ispred sebe, Güntera, koji me na 100 dobio. Idem, stalno ga pomalo stižem. Ulazim u drugi zavoj, ide to fino. U ciljnu ravninu ulazim prvi. Vjetar u prsa nas opet dočeka, ali i bodrenje tih par sto ljudi sa tribina. Ne daju ti da padneš. Gledam onaj semafor za vrijeme, koncentriram se na njega. Ulazim prvi u cilj. 60,92. Osobni, 382 boda!

PRVI DAN: 2191

Ne mogu vjerovati. Prvi dan 2191 bod, 4 osobna. Neću nikad više imat takav dan.
Navečer idem sa našima van nešto pojesti i popiti.
Spavam ko beba i počinje drugi dan desetoboja.
Veselim se, nadam se da će i drugi dan bit tako dobar.

DAN DRUGI

Drugi dan kad se probudiš osjetiš da si jučer nešto pošteno odradio. Sve boli i zateže, pogotovo prvih pola sata dok se malo ne zagriješ.

110 m PREPONE

Prepona me najviše strah. Nisam ih radio prije, nisam dovoljno razgiban i ne mogu preponski sjed ni na zemlji napraviti, a kamoli iznad prepone. Žimbra mi je sve pokazao, cijeli trening, kako da lijepo i brzo prođem iznad njih.
Ali ja se rađe malo više vinem u zrak iznad njih, pa sam siguran. A i preponski sjed onda ne moram raditi ;-)
Baš za takve je Werthnerov desetoboj dobar početak, jer smiješ trčati i niže prepone dok se malo ne naučiš; umjesto 1,067 m može se uzeti 2 'broja' manje: 91 cm. A za veterane umjesto (za moju kategoriju 99 cm) može i samo 76 cm. Razlika: ogromna!

Rekoše mi da je za brzinu ključan broj koraka koje radiš između prepona. Dosad sam radio 5. Ovi brži rade 4, ali onda moraju svaku preponu napast drugom nogom. A najbrži rade 3 koraka pa uvijek napadaju istom. Tako uštediš ili 10 ili 20 koraka na 110 metara, što bi vremenski trebalo biti puno.
Kako sam mogao uzeti nižu visinu prepona, idem probati mogu li sa samo 3 koraka između. Čisto da isprobam tu svoju teoriju o 3 koraka za buduća natjecanja.
Prvih 8 prepona jesam prošao sa samo 3 koraka. Ali ne spuštam se odma iza prepone kako treba (vid sliku), nego doskočim daleko, više skačem između prepona nego trčim, i nije to tako brzo kako sam mislio.
Na kraju mi je i falilo brzine, pa sam zadnje dvije morao preći na 5 koraka i još više usporiti. Ispalo je malo ispod 20 sekundi, 19,94s i 354 boda.
Eksperiment na preponama nije baš uspio, morat ću se ipak posvetiti istezanju i preponama dogodine, nema druge... Žimbra, pomagaj!

DISK

And now something completly different!
Sviđa mi se ta raznovrsnost kod desetoboja.
Čekao sam disk pun entuzijazma, jer mi je u zadnjem treningu s Nevenom dobro išlo iz okreta, a imam i skoro 22 metra iz Bjelovara.
U zagrijavanju bacam preko 20 komotno.
Prva serija: 19,64, s mjesta, da se upišem. Kao i kod kugle, sporo, mlako.
Druga serija, idem novu tehniku, sa okretom. Leti na 21 m, ali izvan segmenta.
Kod desetoboja imaš samo 3 serije. Ako prvu zezneš, već ti se mijenja i plan i raspoloženje i razmišljaš o siguronosnom hicu. Kad zezneš i drugu, ostaje ti samo još jedna šansa, glava radi.
I raspoloženje pada, umoran si od prvog dana, a ni drugi dan mi nije baš započeo uspješaon kao prvi...
Treća serija, na sigurnost, s mjesta 19,70m. Moj konačni rezultat, samo 266 bodova.
Nisam zadovoljan, puno sam puta ove godine prebacio 20 metara, i dobro sam radio s Nevenom, trudili se jesmo, a baš na disku podbacim, a znam da mogu.
Odlučujem da na bacačkoj ligi ubuduće samo po 3 serije bacam, da simuliram uvjete na desetoboju i naučim izvući najbolje iz 3 serije.

MOTKA

Mislim da se puno ljudi uplaši motke, pa zato nikad ni ne pokušaju desetoboj. I ja sam tako prvi put na desetoboju, upisao nulu. No motku sam vježbao sa Ivonom, a i Vrbi mi je ponešto pokazao na Sveticama. Tu sad imam sigurnost i skačem bez problema 2 metra. Na malim visinama (početna 1,15 m) to i nije pravi skok s motkom kojeg nas se većina boji. Čak i u zaletu možeš gurati motku, a ne trčati sa njom.

Biram jednu jaču, solidnu motku i odaberem 1,75 m kao početnu, to uvijek mogu skočiti.
Drugi počinju na nižim visinama, vizualiziram po uzoru na Vrbija ;-)
Ali dolaze oblaci, počinje kišica. Sad se brinem malo, Mogu ja 1,75 uvijek, ali nisam nikad probao po kiši. To je kod desetoboja, u dva dana te zakači par promjena vremena. Možda sam ipak trebao početi niže...
Srećom, uspjeva iz prve. 1,95 isto.
2,15 rušim, pa preskačem iz druge.
Zadovoljan sam za te uvjete. Ipak je to osobni: 2,15m, 169 bodova.
To se vidi se i na 2,35, ne grizem, alibi skokovi, skačem u stranu, rušim 3 puta. Sad je opet vruće od kiše što isparava.

Motka dugo traje sa mjerenjem zaleta i uskakavanjem za sve, pa velik raspon visina i skokova, traje sve to skupa bar 2 sata, polako se vuče. Zbilja imaš vremena vizualizirati ;-)
Pa još je pola sata do iduće discipline, a sve te nešto zateže. To mi je osobno i najteži dio desetoboja, to čekanje.

KOPLJE

Jedva čekam da počnemo. Prvi hitac kao i sva bacanja opet mlak, samo 24 metra. Ne valja...
Werthner dolazi do mene, pokazuje neke finese, on je na OI u Los Angelesu ipak bacio skoro 77 metara. Pokušavam to usvojiti, koplje leti na 29,02m. Osobni. Nije loše.
Sad više nemam pritiska. Kladm se u pivo sa Franzom i Günterom tko će dalje bacit u 3. seriji. Franz je zapravo ozljeđen, ali je došao samo radi ekipe i u ta dva dana odrađuje samo bacanja.
Günter mi objašnjava kako on baca, zaleti se i zvizne koplje iz punog trka. Osobni imam, nemam što izgubiti, probam i ja tako 3. seriju: 30,63m! Osobni, 308 bodova!
I Günter i Franz ga dobro potežu, oba preko 32 metra.
Konačni poredak: Günter 2 pive, Franz 1, ja nula.
Raspoloženje raste.
Sad još samo 1500m.

1500 m

Većina natjecatelja ne voli 1500, predugo im je u jakom ritmu. Umoran si od 9 disciplina, a sad trebaš nagarit. Ali meni se 1500 jako sviđa. Znam da je kraj, a kako trčim kros lige i trekkinge po Velebitu i Učkoj koji su bitno duži, 1500 mi je kratko.
Samo trebaš izabrati tempo kojim trčis:
Recimo svakih 100 metara za 22 sekunde je 5 minuta i 30 sekundi.
Trener nas okuplja za istezanje listova i 2 put 100 u ritmu od 22 sekunde. Ista logika kao na 400, otvara energetske zalihe.
22 sekundi po stotki sam već istrčao prošle godine, pa sad idem probat 21 sekundu po svakoj stotki. Ide dosta dobro i dugo, pa završavam na 5:20,95. Jos jedan osobni i 445 bodova.
Svi padamo po zemlji, dolazimo sebi pa se grlimo i međusobno čestitamo na još jednom uspješno završenom desetoboju. Koji je gušt skinuti sprinterice nakon dobro završenog posla!

Čekamo rezultate i proglašenje.

Stižu u međuvremenu i rezultati grupe. Jaka je grupa, ja sam sa svojih čak 8 osobnih i ukupno 3733 boda tek 8.! Ali smo super ekipa i u nekoj drugoj grupi ne bi imao tako dobre rezultate.
Ovi bolji i prvi i drugi dan maju podjednako bodova, a meni je prvi dan puno jači. To je razlika između loših i dobrih desetobojaca... ima tu još puno za raditi.
Ali nije ni 3733 za bacit, jer su seniorski bodovi, iako su prepone preniske.
Tehniku sam samo dijelom popravio, odlučujuće je bila opća fizička sprema i desetak kila manje u odnosu na prošlu godinu..

Pozdravljamo se i dogovaramo za idući desetoboj:
5-6.9.2009 u Linzu. Koga zanima, nek se javi.

6-7.09. Linz

Startnina: 36 Eura

Prijave: http://www.unart.co.at/JedermannZehnkampf

26-27.09. Beč

Startnina: 30 Eura

Prijave: http://www.jedermannzehnkampf.at/

Dodatne informacije Saša