Budimpešta u znaku 'kockica'
Budimpešta, 15.02.2009.

Piše: Ivan Pukšar Roko (ex Puki)

  
   
_Ako se po jutru dan poznaje – onda će hrvatski atletski veterani blistati i ove sezone. Sjajan je naime bio nastup na velikom međunarodnom mitingu u Budimpešti dan poslije Valentinova! Čudna, ali uspješna kombinacija juniorskog i veteranskog mitinga u dvorani koja je izgledom prilično skromna (kružne staze lijepo 'vibriraju', pa nije lako zadržati ritam i korak, o strmini, nagibu ili oštrini zavoja da i ne govorimo), no vrlo funkcionalna. Mađarska organizacija je odlično 'štimala', satnica je bila gotovo na minutu, a podjela medalja u brojnim kategorijama odlično organizirana. Nastupili su pripadnici iz bliskih nam zemalja poput Mađarske, Slovenije, Austrije, Slovačke i Srbije.  
_U takvoj konkurenciji blistao je Berislav Zetić sa novim hrvatskim rekordom na 60 m u dvorani koji sada iznosi 7.85 s, a brži od njega je bio jedan od nabržih Evropljana u toj kategoriji – Božo Himelrajh koji je Zetiću do 40. metra gledao u leđa! Novim rekordom zasjala je i Sandra Šarić istrčavši 60 m prepone za odličnih 12,60 s u solo utrci. Čak tri pobjede zabilježio je sve bolji i bolji Vladimir Baja Junger sa 8.41 s na 60 m, odnosno 29.58 s na 200 m i 4,55 m u skoku udalj. Mladen Smiljanić je dvaput stajao na pobjedničkom postolju za osobne rekorde na 60 m (koji sada iznosi 8.20 s) i 200 m (27.53), dok je Krešimir Košić za malo ostao bez zlata sa 'srebra vrijednih' 2:13.86 na 800 m. Himmelrajh je Zetića dobio i u skoku udalj, iako je Bero skočio sezonski najboljih 5,39 m. Marija Prskalo je pozlatila vis sa 130 cm , a Sandra Šarić se domogla i zlata u bacanju kugle sa 7.24 m, te bronce na 200 m. Roko (ex Puki) natrčao se i naskakao u Budimpešti nastupivši u 3 discipline u jednom danu, pri čemu je osobni na 60 m od 8.71 s bio dovoljan tek za 5. mjesto, 29.55 s na 200 m za ništa bolju poziciju, dok je 'umornih' 4,39 m u skoku udalj ipak bilo dovoljno za srebro.  
_U Budimpešti smo izgledali dobro i reprezentativno u trenirkama i dresovima koji 'plijene pažnju' i bez daljnjega učinili natjecanje zanimljivijim i kvalitetnijim – potpomognuti manjom navijačkom skupinom koja je ateltičare dopratila Kompasovim busom do glavnog grada Mađarske na putovanju dugom tri dana. Iskustvo trčanja u dvorani – neprocjenjivo!  
_I neveliko gledalište u dvorani pažljivo je pratilo sva natjecanja, a Bero ih je tradicionalno digao pokazavši svoje umijeće (:-) skakanja u dalj uz ritimčni pljesak iz publike. Dio te i takve atmosfere (a i one izvan dvorane) potkrijepit će Krešo Košić umjetničkim fotografijama – a sve pozivamo da nam se pridruže na nekom od sljedećih putovanja u kombinaciji 'ugodnog i korisnog' – npr. već u slovensku Goricu 28.2.09. Mađari su nas inače pozvali i na svoje 'otvoreno' Prvenstvo u srpnju negdje na obalama Balatona – a kako to zvuči dosta primamljivo – vidimo se tamo!  
     
 
POVRATAK NA POČETNU STRANICU