| Foto by Krešo |
  |
  |
  |
  |
  |
  |
  |
  |
  |
  |
 |
 |
Hrvatski
atletski veterani na EP u dvorani u Anconi
Ancona,
25.-29.03.2009.
___Činjenica da je na Prvenstvu nastupilo oko 1300 domaćih ili gotovo 40% svih atletičara (ukupno oko 2800 sportaša i cca 5400 nastupa) u nekim je disciplinama EP pretvorilo u Otvoreno međunarodno prvenstvo Italije (pogotovo u svim sprintevima), no konačnu pobjedu u ukupnom zbroju medalja odnijeli su, naravno, fantastično organizirani Nijemci u svim disciplinama i sa 110 zlatnih medalja opustošili talijansku riznicu. Do njih odmah domaćini, pa Britanci, Francuzi, nešto skromniji Španjolci i na 31. mjestu od 39 zemalja Hrvatska sa nastupom koji je brojem bio skromniji od planiranog i očekivanog u broju nastupa – ali ne i u količini medalja! Kriza je očito učinila svoje, imali smo nekoliko nenadanih otkaza u zadnji čas, otpala je i godinu dana planirana štafeta 4x200 metara, a umjesto busom smo u Anconu 'otplovili' sa kombijem i autom te nešto pojedinačnih dolazaka brodom iz Zagreba i Splita – tek dvadesetak natjecatelja, no pregršt osobnih i državnih rekorda.
___Zlatna medalja Katarine Šporer Tošić i njena apsolutna dominacija gotovo da više i nije vijest. Vijest bi bila da Keti nije osvojila zlato. Svih 5 ispravnih hitaca bilo je bolje od 'srebrne', a Keti bi uvjerljivo pobjedila i u mlađoj konkurenciji. Sve to još pod antibioticima i - samo 54 cm do svjetskog rekorda! A počela je trenirati u veljači! HAS bi trebao prepoznati svjetski i evropski sportski ugled Katarine Šporer Tošić i nagraditi Katarinu za izuzetna dostignuća.
___Željko Vrbanc je zasluženo stigao do bronce. Nekoliko zadnjih plasmana među 5 ili 6 najboljih najavljivalo je i ovaj trenutak u kojem smo svi uživali jer Vrba je zaslužio medalju!
___Vesna Musulin dugi je niz godina pokušavala dohvatiti nešto malo, metalno i sjajno u bacanju koplja i u Anconi su se 'kockice' posložile – a Vesna je uživala na postolju! Znak svima da se upornost isplati i da treba pokušavati!
___Branka Graić je čak tri puta rušila hrvatske rekorde u dvorani na 60 i 200 metara, stigla do 4. mjesta na 200 metara i približila se medaljama koje nikad nisu bile bliže. Dva trčanja u finalu spada među najbolja dostignuća hrvatske ženske veteranske atletike.
___Bero Zetić je odlično odradio svoje discipline i okrunio ih hrvatskim dvoranskim rekordom na 200 metara sa 25.47s. Fenomenalan rezultat - ali u konkurenciji kakva je bila u Anconi jedva dovoljno za polufinale i ukupno 18. mjesto. Sprinterska konkurencija bila je 'opaka', a trke jače i od onih na SP u Francuskoj prošle godine. Umoran od polufinala na 200 m, nešto je kraći bio skok udalj, za medalju je trebalo čak negdje do 6.20m, a Bero to (još) nema u nogama. Međutim – pobrao je najveći aplauz i digao dvoranu na noge! Naravno - svojim 'plesom' koji nije nikog u dvorani ostavio ravnodušnim – kako u petak navečer tako i u subotu nakon sprinterskih finala. Nadam se da će Krešo staviti snimku - pa uživajte u Berinim vragolijama! 'Zetić – Kroacija' , odjekivalo je dvoranom uz ovacije!
___Zapažene su bili i navijački napori Milke Kantor, naše srčane trkačice i navijače koju je čak i službeni spiker pokazao kao 'ogledni primjerak' pravog navijača. Milka je trebala dobiti zlatnu medalju jer je 5 dana neumorno mahala 'hrvatskim kockicama' i davala podršku svima nama i onda kad više nije išlo.
___Sandru Šarić bilo je lijepo vidjeti na stazi. Rezultati će doći u idućim godinama, ali ohrabrujuće je da smo imali jednu vrijednu višebojku i dobili nove državne rekorde u ženskom dvoranskom petoboju, 60m s preponama i bacanju gire! Prava je šteta da je izostao nastup Saše Pavičevića u muškom petoboju.
___Krešimir Košić postao je treći Hrvat sa vremenom ispod 8 sekundi na 60 metara. Manja ozljeda onemogućila ga je u rušenju rekorda na 400 metara, a imao je peh trčati u jačoj skupini na 800 metara – no i tamo je pao rekord – pa Krešo sa 2 rekorda može biti zadovoljan nastupom u Anconi.
___Ostali naši mušketiri (Anton Fontana, Željko Drveni, Berislav Devčić, Ivan Akrap, Marin Mileta i Rajko Pantalon, a i autor ovih redaka koji se odaziva na ime 'Roko' ) nisu imali posebne ambicije glede medalja i uživali su u svojim nastupima u prekrasnoj atletskoj dvorani u Anconi – navodno jedinoj u Evropi gdje atletika 'caruje' cijelu godinu i dvorana nema drugih namjena. Ancona se je proglasila 'gradom sporta' i računa na zimsku i ljetnu sezonu i prekrasnoj mediteranskoj klimi.
___Od Ancone nismo puno vidjeli – natjecanja su trajala od ranog jutra do dugo u noć i glavni nam je zadatak bio bodriti kolege u njihovim manje ili više uspješnim nastupima. Naravno - večernji sati su bili rezervirani za gastronomske užitke koje smo oplemenili odlično uštimanim višeglasnim pjevanjem domaćih hrvatskih napjeva koji su oduševljavali ostale posjetioce restorana. Iz večeri u večer primjetno je u restoranu bio sve veći broj gostiju. Mi smo taj trend pripisali našim pjevačkim zaslugama – iako je istina ipak negdje drugdje...
___Uglavnom, Ancona će svima ostati u izvanrednom sjećanju. Dobra i složna ekipa u kojoj se primjećuje izvrsna organizacija na kojoj nam najviše zavide naši susjedi iz 'dežele', odlično raspoloženje svih dana natjecanja i bez obzira na kvalitetu postignutih rezultata – spoj ugodnog i korisnog i potreba da nas bude sve više i više! Ozljede su uglavnom učinile svoje, financije još više (odlazak na ovakvo natjecanje ipak je značajni trošak), dobro bi nam došao kakav maser ili liječnik, operativna podrška, tu i tamo koji sponzor (Allianz nas je osigurao, Turistička zajednica grada Zagreba sudjelovala u troškovima prijevoza, Rost šport omogućio jefitniju opremu – ipak se kreće!)....
___Ove godine preskačemo SP u Lahtiju na otvorenom (daleko je Finska) i zakazujemo novi susret u Izmiru – Balkanijada na tlu Azije – i prilika koja se ne propušta. Dovoljno vremena za dobre pripreme – za dobre sponzore i uživanje u čarima Orijenta. Roko će pokušati postaviti poseban avion iz Zagreba na kojem će nam se pridružiti i 'sosedi' Slovenci , pa počnite razmišljati o dugim i toplim izmirskim noćima na izmaku ljeta, krajem rujna, uz trbušne plesačice, kebab, baklave, rahatluke, tufahije, ćevape ... i da sad ne nabrajam dalje... Navodno bi BAI trebale u sportskom smislu trajati čak 3 dana i bio bi dozvoljen nastup u kojoj disciplini više – no ostavimo to za sljedeću informaciju na web-stranicama koje je Damir održavao 'živim i aktualnim' sve vrijeme EP-a, pa ste mogli uživati u zaista friškim i dobrim vijestima sa Apenina!
Hrvatsku atletsku reprezentaciju čini tridesetak veterana, a njena je perjanica svjetska i evropska prvakinja u bcanju kugle Katarina Šporer Tošić koja po prvi puta ove godine nastupa u novoj kategoriji (Ž 65) . Ove je sezone hicem od 11.22 metra u bacanju kugle na Prvenstvu Hrvatske u Zagrebu zasjela među vodeće svjetske bacačice, pa se od Katarine s pravom očekuje medalja. Svjetski rekord u ovoj kategoriji iznosi točno 12 metara, a s obzirom da je Katarina još lani bacila kuglu 11.85 m postoje nade da bi se Katarina mogla približiti daljini svjetskog rekorda u ovoj kategoriji! Najstariji hrvatski natjecatelj biti će Anton Fontana (M 70) u sprintu na 60 i 200 metara.
Od naših ostalih atletičara očekuje se dobar nastup Željka Vrbanca (M 50) u skoku s motkom (lani je bio 5. na Svjetskom prvenstvu u dvorani), Berislav Zetić (M 45) najavljuje napad na 6 metara u skoku u dalj što bi bilo jako blizu postolja, a finale na 200 metara mogla bi dograbiti i Zadranka Branka Graić (Ž 50). Hrvatska muška veteranska štafeta 4x200 metara sprema se na obaranje apsolutnog hrvatskog rekorda u dvorani!
POVRATAK
NA POČETNU STRANICU NA
VRH STRANICE