Najbolje Prvenstvo do sada !
Zagreb, 21.09.2008.
  
     
  Piše: Ivan Pukšar Puki  
     
  Takav službeni završetak nije bio predviđen programom – pa su pohvale stizale zadnjih dana uglavnom mailovima - što iz zemlje što iz inozemstva. Posebno naglašavam inozemstva jer su na Prvenstvu (ukupno oko 130 sportaša) sudjelovali atletičari iz čak 7 zemalja : redom (i po abecedi da se netko ne uvrijedi) : Austrija, BiH, Hrvatska, Italija, Mađarska, Slovenija i Srbija ! I to unatoč stravičnoj vremenskoj prognozi koja je i mačke natjerala da se griju oko tople peći – a ne da trče, skaču i bacaju u gotovo zimskim uvjetima na stvarno kasnojesenskih 11 C! I s povremenom kišom koja nas je rosila tu i tamo (sva sreća pa je roštilj mogao biti pod krovom – kakva bi to bila katastrofa da nismo imali takve uvjete)! Naši ovogodišnji napori da animiramo susjedne i malo udaljenije i bivše susjedne zemlje urodile su plodom – a ovako organizirano prvenstvo samo nam je stvorilo nove prijatelje i proširilo mogućnosti buduće suradnje!  
  Zanemarimo sad rezultate – još ih nemamo u potpunosti pa ćemo ih komentirati kad osvanu na webu ovih dana! Cjelokupna organizacija u kojoj je svatko od nas doprinio jedan mali kamenčić – a Mladen Sraga jednu cijelu stijenu – bila je odlična! Trebalo je pohvatati sve te dispcipline, zadržati strunjaču za skok u vis da ju ne odvezu prije vremena u Boćarski, organizirati domjenak i nahraniti 150 i nešto ljudi, a da nitko ne ostane gladan i žedan. Odmah mi je pao na pamet onaj Biblijski motiv sa Isusom i ribama (da ne spominjem noviju inačicu reklame sa dvije pive u frižideru:)! Istina je doduše da smo posegli i u Agramov frižider iz kojeg je nestalo nešto boca kvalitetne žlahtine i par litara žestice pa ga moramo ponovno napuniti – a navodno se još nisu javili hokejaši čiji je hladnjak također bio ispražnjen! Elem, bez obzira na hladnoću – popilo se je sve. Meso je bilo za prste polizat (platile su životom neke svinje i krave sa bjelovarskih brežuljaka koje je Pažin lukavo namamio u svoju mrežu), piva je doduše mogla biti i hladnija – ali neki su ionako mnogi bili pod virozom pa da se stanje ne pogorša – sve je bilo super. Austrijanci su koliko čujem prvi puta pohodili naše Prvenstvo a sigurno im nije i zadnji puta – a Slovenci se nisu mogli nahvaliti naše gastronomije i kapljice. Čista suprotnost rićetu sa Šiške krajem lipnja!  
  Eh da ne bi sve završilo u ugostiteljskoj branši – vratimo se natjecanju. Suci su ga malo zakomplicirali pravilom koje je možda u redu da se trči u grupama po starosnim kategorijama – ali s obzirom da smo u dosta njih imali po jednog ili dva trkača – bilo je malo otužno gledati tri 200-metrašice u 3 utrke. Malo bolje je bilo u muškoj konkurenciji, ali trke bi bile ljepše i bolje – osim toga Puki bi mogao zapisati da ima Pažinov skalp u direktnom okršaju – ovako je ostalo samo po rezultatu, a nitko nikada neće znati zašto je Valerij ušao u cilj na 200 m 20 sekundi nakon Pukija – osim da je morao zavezati sprinterice i nastaviti utrku.... Pravo sprintersko osvježenje za hrvatsku mušku veteransku atletiku dogodilo se je u kategoriji M 40 na 100 i 200 m u liku Slavena Žimbreka – nove zvijezde na hrvatskom veteranskom nebu. Trčati oko 25 sekundi na 200 m i na samo 11 stupnjeva na stazi koja ti uzme 4 desetinke, a k tome još i ozlijeđen – znači da Slaven može do finala na Evropskom prvenstvu – a to nismo imali od vremena najbolje forme Branka Tepšića! Bravo Slavene i nek te ozljede poštede – bit će i medalja!  
  Najavljen je bio i Željko Knapić kao 'najzvučnije ime Prvenstva' – no nažalost nije se pojavio na startu. Prijavljen je i za Bar – s njim naše štafete 'pucaju' na pobjednička postolja – nadajmo se njegovom nastupu na BAI (Puki, naša 4x100 štafeta brani srebro izboreno u puno mlađoj konkurenciji, zar si zaboravio!? - opaska wm).  
  Damir Pušelj je novim hrvatskim rekordom u troskoku od 10.96 (U Baru će sve ispod 11.00 biti neuspjeh!) obilježio skakačke nastupe, a bacača je po starom dobrom običaju bilo ponajviše i stvarno su se iskazali. No ipak je, nekako, ostao nezapažen odličan skok Josefa Eklera (M35), gosta iz Mađarske, od 6,14m, a tako nešto se ne viđa često na našim veteranskim skakalištima.  
  Cijelo je natjecanje ipak na neki način proteklo u sjeni Milana Bandića. Pozvali smo ga da nas počasti svojjim nastupom i gradonačelnik se stvarno točno u 16:45 pojavio na stadionu u brojnoj pratnjih svojih sutrkača te otrčao 5 km u vremenu koje nije bilo 'nešto' – pa smo zaključili da Gdin Bandić mora izvršiti trostruko 'skidanje' - i to :
 
  1. 'skidanje kilaže' pa onda
2. 'skidanje trenirke' i nakon toga će doći i
3. 'skidanje vremena' na 5 km
 
  jer je obećani tempo Bandić–ekipe bio ispod 5 minuta po km - što se nije dogodilo. Ipak, Bandić je utrku otrčao bez poteškoća unatoč očitom višku kilograma i domogao se bronce jer su u njegovoj kategoriji nastupila samo 4 atletičara – od čega su prva dvojica bila i apsolutni pobjednici utrke – što je još jedan od dokaza da Hrvatska već dugo, predugo nije imala iole ozbiljnijeg dugoprugaša. Treba svakako reći da je istog dana bila utrka u Varaždinu i dan prije maraton u Toscani pa je dugoprugaša bilo vidno manje – a u ženskoj konkurenciji (Gošća iz BiH! - opaska wm) – samo jedna trkačica!  
  Osobno mi se nije dopalo panično kombiniranje štafetnih utrka – one bi morale biti 'kruna' natjecanja i okupiti sve atletičare u završnom finalu – a najčešće štafete zbrzamo u zadnji čas. No – kad bude više ozbiljnih klubova i to će izgledati bolje, a ovako, zamislite - Dinamo nije uspio okupiti štafetu!  
  Natjecanje su osvježili i neki novi sportaši – kod djevojaka je zamjećeno lijepo trčanje i još bolje sviranje na mandolini (!) Goranke Marković, svima je jako falila nezamjenjiva Božica Šorgić, a sve je razveselio povratak Sandre Selichar s osobnim rekordom u dalju! Natjecanje je bilo zaista dugo i naporno – vješto je njime 'upravljao' fenomenalni Nebojša Pešić, a sve što ste htjeli znati o tulumu koji se je protegao do dugo u noć 'na obalama Save' pitajte iz prve ruke ekipu koja je zaključavala vrata na stadionu Mladosti negdje u prvim satima ponedjeljka nakon konačnog završetka 'najboljeg prvenstva do sada'. A možda i koja 'slija' sa 'partija' osvane na nekom od znanih nam web-stranica...  
     
 
 
  Novi rekordi postignuti u Zagrebu !  
     
  Najavili smo rekordna dostignuća u Zagrebu na PH. Unatoč hladnom i kišnom vremenu neki su uspjeli nadmašiti sami sebe (a i druge) dokazujući samo 14 dana prije BAI-ja vrhunsku formu, te su postigli najbolje rezultate zabilježene u povijesti hrvatske veteranske atletike.  
  Ako je vjerovati našim statistikama – imamo nove rekordere nakon zagrebačkog prvenstva:  
  Na 200 metara u konkurenciji M40 rekorder je postao Slaven Žimbrek sa međunarodno zanimljivih 25.27 sek.  
  U sada već povijesno znamenitoj utrci na 5 km koju je obilježio nastup Milana Bandića postignuta su čak dva hrvatska rekorda. U M50 novo najbolje vrijeme od 17:39.22 s istrčao je Miroslav Mikulčić (AK Gojanec), a u M65 njegov klupski kolega Milan Božinović s rezultatom 20:11.85 s.  
  Imamo i dva nova rekorda u troskoku. Ovaj Damira Pušelja od 10.96 u M45 već smo spomenuli, a naknadno je 'otkriveno' da je nizu svojih rekorda Miro Milivojević sada dodao i ovaj u troskoku za M70 koji sada iznosi 6.94 m!  
  Hodači na 3 km bili su brzi, a najbolja vremena u Hrvatskoj zabilježena su u čak 3 ategorije. Najbrži hrvatski hodač je Željko Konosić s novim rekordom u M35 koji sada iznosi 14:50.32 s. U kategoriji M60 novi rekorder je Zvonimir Tumpić sa 19:23.86 s, dok je Branko Furjan postavio novi najbolji rezultat u M70 sa 22:45.10 s!  
  Ako Mladenove tablice 'štimaju' onda je u Branko Todorović vlasnik novog rekorda u bacanju kugle u M50 sa 13.61 m.  
  Kod atletičarki smo uspjeli zabilježiti prema našm evidencijama dva najbolja rezultata. Vilma Fatović je u solo–utrci trčala 34,80 s na 200 m, pa je i to elektronski mjereno najbrža utrka jedne Hrvatice, a Osječanka Marija Lovrinčević zabilježila je prvi evidentirani rezultat u hodanju žena na 3 km od 28:30.65 su kategoriji Ž55.  
     
     
 
POVRATAK NA POČETNU STRANICU