Trijumf hrvatske veteranske atletike u Baru Bar - Crna Gora, 04.-05.10.2008.
	Piše: Ivan Pukšar Puki
	Za kamerom: Rut&Dora&Saša&ostali
	Puno znoja, nešto krvi i par suza prolili su hrvatski atletski veterani na netom završenom 18. po redu Balkanskom atletskom prvenstvu u crnogorskoj morskoj luci Bar. Sportski centar Topolica je ponudio kvalitetno atletsko borilište, ali se pokazao i nedovoljno dorastao organizaciji ovog velikog natjecanja na kojem je prema najavama trebalo nastupiti 667 ponajboljih balkanskih atletskih veteranki i veterana.
	Putovanje šezdedetak hrvatskih i slovenskih veterana i njihovih navijača prema Crnoj Gori započelo je u rano jutro letom prema Dubrovniku u dobroj atmosferi ali s poneštom tmurnim vremenom koje nas je zalilo obilnom kišom već u Kotoru. Budva se ukazala u suncu, no vremenske prognoze nisu davale šanse optimistima. Tako je i bilo! I dok su jutarnja natjecanja u subotu protekla u relativnom suhom vremenu, već je svečano otvaranje bilo popraćeno kišom. Lovćen se utapao u oblacima koje su parali bljeskovi munja pa je i inače dramatična crnogorska himna (O liiijeeeeepa majska zoro.....) zazvučala još gordije i ponosnije.
	Na travnjaku stadiona stajala je među 12-tak reprezentacija i ona najljepša – hrvatska – jednoobrazna i unificirana u trenirkama koje su 'izmišljene' za nas. Bez lažne skromnosti: izgledali smo kao prava i dobro organizirana atletska ekipa kojoj se na Prvenstvu smiješe brojne medalje. Koliko smo ih prikupili na kraju ne znamo (još) ni mi sami – no sasvim je sigurno da smo na lanjskih 16 naslova prvaka iz Plovdiva ove godine dodali novih 20 zlata (a možda i koje više) iz Bara. Bilo je tu naravno i srebra i bronci – a stvarnu 'inventuru' napraviti ćemo nakon što Damir obradi rezultate. Rezultati (iako još nepotpuni) su već iznenađujuće brzo stigli – ima naravno i ponešto pogrešaka – ali treba Crnogorcima priznati da su stvarno u ovom slučaji bili brzi! Nešto poput njihove veteranske perjanice Gojka Banjevića koji je pobjedama na 100 i 200 metara u M55 postigao vjerojatno i najvrijednije rezultate Prvenstva jer 11.90 s i 24.65 s u toj dobnoj skupini znače medalju na Evropskom, a možda i na Svjetskom prvenstvu!
	Kod nas je tradicionalno najbolji rezultat bacila Katarina u kugli – jer 10.80 m nosi više od 1000 bodova, dok je prema IAAF tablicama najbolji muški rezultat skočio Zetić u dalju sa 5.37 m i skupio nešto iznad 800 bodova. Spomenimo i najtrofejnijeg atletičara koji je izborio čak i više medalja nego što je i sam mogao i smio očekivati. Riječ je naravno o Valeriju Pažinu čiji se prelazak iz Mladosti sa bogatim novčanim transferom u jedan manje poznati klub očekuje uskoro kao glavna senzacija prijelaznog roka!
	Damir vrijedno radi analizu prikupljenih podataka o našim zlatima, medaljama i rezultatima, pa ćete sve pobjednike naći tamo - uz napomenu da smo u nizu utrka, skokova i bacanja imali zaista briljantnih nastupa od kojih je možda 'najzvučnija' pobjeda Borislava Perice (s odličnim trčanjem) nad Ismailom Mačevim na 400 metara i fantastična štafeta 4 x 400 metara u sastavu Košić, Pažin, Zetić i Perica koji su Srbiju ostavili iza sebe sa razlikom koja nije dugo viđena na sličnim utrkama! I vrijeme od 3:53,13 s na 4x400 metara ulazi zasigurno među bolja dostignuća hrvatske veteranske atletike (i to ne samo ove godine) i, naravno, donosi apsolutni veteranski hrvatski rekord, te novi rekord u kategoriji M35! I sprintevi Branke Graić sa 14.86 100 m odnosno 29.89 s na 200 m u njenoj dobnoj skupini bili su izvanredni, pa je Branka sa 3 zlata bila naša najuspješnija atletičarka u Baru!
	U nekim je disciplinama konkurencija bugarskih, grčkih i rumunjskih veterana i veteranki bila izuzetna - pogotovo kad govorimo o mlađim generacijama. Svakako treba istaknuti bugarsku i svjetsku prvakinju na 100 m – već nam znanu Merlinu Arnautovu čije trčanje još uvijek predstavlja odličnu klasičnu školu bugarskog sprinta. O izgledu da i ne govorimo!
	Kad zbrojimo dojmove – reprezentacija nam je izgledala 'moćno'. Pohvatali smo dosta medalja u sprintu, dužem i kraćem, isto je bilo i na skokovima, nešto slabiji na dugim prugama zbog nesudjelovanja naših maratonaca koji su iste nedjelje nastupali u Zagrebu. I tradicionalno smo bili odlični u bacanjima. A baka Marija Sraga prema neslužbenim informacijama bila je najstarija natjecateljica na Prvenstvu!
	Kad malo još analiziramo rezultate – postigli smo barem desetak hrvatskih rekorda i posebno ćemo ih istaknuti, ostvarili neke najbolje domete sezone i najbolje osobne rezultate što je za svaku pohvalu na samom kraju zaista duge sezone koja je započela još u veljači. Kao sprinter zapazit ću i 26.05 s Mladena Smiljanića na 200 m, pa zatim rekorde u troskoku Predsjednika nam Vrbanca i Saše Pavićevića, odličnu žensku trku na 4x100 metara sa Draganom Ciganović u kategoriji koju mi još ne priznajemo: Ž30, zatim Sragin najbolji hitac u kladivu popraćen adekvatnim Tarzan – povicima i da sad ne nabrajamo. Bilo je više od 100 hr nastupa, a najbolje se trenutno radi u Zadru, Rijeci, Bjelovaru i Zagrebu, dok su Jaskanci prikupili čak 4 medalje (lokal – patriotizam na djelu :-)
	I kako se smisao našeg zajedničkog putovanja ne svodi samo na 'mučenje' na stazi – puno smo toga lijepog i dobrog vidjeli u Crnoj Gori. Negdje im je život stao još tamo u osamdesetim – negdje su nas pretekli (prije svega u izgradnji novih hotela), pješčane plaže su fenomenalne, stari gradovi poput Kotora dobro uščuvani, cijene ne baš niske i negdje na hrvatskom prosjeku što čudi s obzirom da Crnogorci prosječno ne zarađuju više od 250 eura mjesečno. A euro im je i valuta plaćanja. Zanimljivo!
	I za kraj ono najslađe – dobra zabava na Athletic party koji je zbog nestanka struje (!) započeo pod svijećama i na kojem smo se uz dobro pivo, solidnu hranu i 'prigodnu' muziku odlično zabavili. Imam osjećaj da su nedjeljni rezultati zbog toga malo 'podbacili' – no što su stotinke i centimetri u usporedbi sa uživanjem u već tradicionalnom 'Zetić show' koji je 'zapalio' balkanske veterane u Kongresnoj dvorani.
	U ovom trenutku još ne znamo kamo će nas put odnijeti sljedeće godine. Veliki kandidat je Izmir ako mu domaćinstvo ne preotmu vrlo agilni Grci koji predlažu brojne izmjene već za sljedeće Prvenstvo: mogućnost nastupa u više od 2 discipline (to je pošlo nekim čudom za rukom već ove godine šarmantnoj Sandri Šarić :) koja je bacala disk i kuglu ali se ogledala i sa trkačicama na 100 m ?!), minimalni standard rezultata za medalju, plaćanje kotizacije kod prijave i slično. Naš je Predsjednik dizao ruku za sve te prijedloge – oni će itekako pomoći boljoj organizaciji Prvenstva. U neformalnom razgovoru sa Predsjednikom Evropske atletske veteranske federacije - Dieterom Massinom dobili smo usmenu potporu za organizaciju Prvenstva Balkana u Zagrebu (pitanje je kakav je stav naših političih struktura prema tom natjecanju i onih sportskih, naravno), te zanimljiv poticaj Dietera Massina da pokušamo Evropsko dvoransko prvenstvo za veterane organizirati u Zagrebu u novoj Areni bude li imala atletsku stazu 2013. ili 2015. godine.
	A dok ne budemo o svemu tome znali više – spremajte se za Evropsko dvoransko prvenstvo u Anconi do kojeg je preostalo još samo 168 dana !!!
	I da ne zaboravimo: na Prvenstvu Balkana za Hrvatsku je uspješno nastupio i naš veleposlanik u Podgorici – Petar Turčinović. Na 400 m zauzeo je 4. mjesto sa solidnih 67.16 s, a na 200 metara trčao brže od rekorda za M50 i to 28.93 s! Nažalost, neposredno nakon toga u utrci štafeta 4x100 m ozljedio je Ahilovu tetivu i završio na operaciji! Štafetu ne bi trčao da par minuta prije toga Baja Junger nije pao u utrci na 200 metara, pa je Turčinović uskočio kao zamjena. Tako 200 metara postaje 'kobna' disciplina za veterane. Žrtve te discipline postali su Danijel Tadić (zadnja loža) , Mladen Sraga (Ahilova), Junger i Zetić (padovi pred ciljem ove godine), Tepšić (nagazio crtu i diskvalificiran na SP u Clermontu), a Pažin je na zagrebačkoj utrci na PH ove godine stavio svoj 'ugled' na kocku baš na 200 metara, jer će zauvijek u analima hrvatske atletike uz njegovo ime biti upisan rezultat od 52.35 s....(strašno, zar ne?)! Za malu utjehu podsjetimo se ipak da nije sve tako crno na 200 metara – na Svjetskom prvenstvu u dvorani u Clermont Ferrandu ove godine naša je štafeta 4x200 metara (Pukšar,Vrbanc,Zetić,Tepšić) trčala u finalu i zauzela 8. mjesto te kao jedina ekipa iz Hrvatske koja je do sada trčala tu disciplinu drži 'neslužbeni' aposlutni hrvatski dvoranski rekord.
	Na kraju se zahvaljujemo i sponzorima koji su nam pomogli da se Crne Gore domognemo lakše i povoljnije: Allianz osiguranje nagradilo nas je policama zdravstvenog osiguranja, Croatia Airlines dobrim i povoljnim cijenama zrakoplovne karte do Dubrovnika (i natrag), koju kunu smo iskoristili i od donacije EPH-a, a sad bi bio red da privučemo nove i nove sponzore koji će nam omogućiti (pre)skupe nastupe na EP u dvorani u Anconi i na SP na otvorenom u finskom Lahtiju!
	POVRATAK NA POČETNU STRANICU