Ljubljana se pozlatila i u drugom tjednu ! Ljubljana, 24.07. – 03.08.
	Piše: Ivan Pukšar Puki
	Za Hrvate je novi tjedan na EVACSu započeo fantastično. U zadnjem hicu kladiva Dražen Goić okitio se zlatom i tako Hrvatskoj na ovom prvenstvu osigurao nezampamćeno dobar rezultat – čak 4 naslova evropskih prvaka i 4 zlatne medalje od čega dvije Dragana Mustapića i jedna Katarine Šporer Tošić. Sve medalje su bacačke – drugi nažalost nisu čak niti u finalnim nastupima bili blizu postolju – ali naše vrijeme ionako tek dolazi!
	Da sad ne nabrajam naše uspješne nastupe u finalima (neka su bila i po automatici – zbog manjeg broja prijavljenih), vrijedno je svakako spomenuti 4. mjesto Katarine Šporer Tošić u bacanju diska, te izvrsno 6. mjesto Želimira Haubriha u hodanju na 20 kilometara.
	Gledajući natjecanja sa tribina na stadionu dobili smo dojam da je nekako 'najžešće' bilo ipak u sprinterskim urtrkama i skoku u dalj, te u trčanju na srednjim prugama. Čak i kad se pogledaju rezultati – muška stotka u kategoriji M35 išla je ispod 11 sekundi, a u skoku u dalj skakalo se do granice od 7 metara (a ja bih dodao i troskokaše: puno rezultata preko 14 m, jedan blizu 15! - opaska web mastera). Pogledajmo i usporedimo hrvatske atletske tablice za ovu sezonu kod seniora atletičara – i vidjet ćemo da bi se brojni evropski veterani i na našim tablicama uvrstili vrlo visoko i bez problema u hrvatski 'Top 10' sezone. Britanci, Talijani, Nijemci i Francuzi dominirali su tim disciplinama – no već je i na 'oko' jasno da se radi o 'profesionalnim' atletičarima koji i u ranim četrdesetima svakodnevno rade na svojim rezultatima, ali i koriste sva dostignuća modernog načina treninga uključujući i neophodnu farmakologiju koja im zasigurno pomaže u održavanju potrebnog vrhunskog nivoa rezultata.
	Od ostalih hrvatskih 'podviga' svakako je ostao zapažen Zetićev let kroz cilj u kvalifikacijama na 200 metara koji mu je donio nastup u polufinalu. Nadam se da su to neke kamere uspjele i zabilježiti pa ga jednog dana nađemo na 'jubitou' – no pad u cilju poput lastavice i prizemljenje na trbuh koji metar dalje uz oguljene laktove i koljena spada svakako u rijedak primjer borbenosti koja već 'poslovično' krasi Berine nastupe u svim disciplinama. Sve pohvale za borbenost pripadaju svakako i Damiru (Pušelju) koji je bolovima u koljenima unatoč, nastupio i u troskoku (da imamo službenog liječnika – ovaj nastup ne bi sigurno dobio 'zeleno svjetlo') i zabilježio zanimljivo 7. mjesto na EP. Isti plasman ostvario je i u uporni Miro Milivojević u petoboju, Vesna Musulin u koplju a finale je trčala i Senka Kolovrat Frlić na 400 m. Još da nam je Predsjednik počeo skakati s motkom na nižoj visini – imali bismo još koji rezultat u top 8!
	Za bolji plasman u trčanju svakako nam je nedostajao ozljeđeni Branko Tepšić. S njim bismo bili nastupili i u štafeti 4 x 100 metara – ovako nam je falilo trkača da štafetu uopće sastavimo i tako smo ostali bez još jednog finala – no ekipni uspjeh ostvarili su maratonci u stvarno napornoj utrci po slovenskim brežuljcima – ekipno ukupno na 9. mjestu. Pobjednik je bio svatko tko se tog nedjeljnog prijepodneva domogao maratonskog cilja.
	Za ocjenu odličan našeg nastupa nedostaje samo konstatacija da smo na EVACSu svi bili na nivou svojih najboljih rezultata – to se uglavnom nije dogodilo. Sprintere i trkače uvelike su u postizanju tog cilja omele rane jutarnje utrke (tko želi sprintati na 200 m u 8.30 ujutro ili u 9.00 skakati u dalj ???!!) no to je neminovnost velikih natjecanja – pogotovo ako nemate priliku trčati i skakati u popodnevnim polufinalima ili finalima. Unatoč tome – zabilježeno je nekoliko najboljih hrvatskih rezultata - Sragin rekord u bacačkom petoboju (sada 1854 bodova), Miro u petoboju, Puki na 200 metara - puno je disciplina, rekordan broj hrvatskih nastupa, teško je sve 'pohvatati'... Zato i pohvala organizatorima koji su nakon početnih nesklađenosti izuzetno zahtjevno natjecanje sa ogromnim brojem disciplina uspješno priveli kraju. Teško je organizirati jedan kvalitetni atletski miting – a ovdje su natjecanja održana u nekoliko stotina disciplina!
	Zanimljiva je bila i činjenica da je broj natjecatelja u mlađim veteranskim kategorijama bio nešto manji – pogotovo u M35 i W35. Ti su sportaši još u dobi kada ne žele priznati niti sebi samima da spadaju u veteransku 'klasu'. Ponajbolja je zastupljenost, a time i broj natjecatelja u M50 (npr. na 100 i 200 m bilo na najavljeno 54 odnosno 62 trkača!), a potom naglo opada masovnost već u kategoriji M55 gdje se je u sljedeći krug ulazilo odmah u polufinale, jer je bilo prijavlljeno manje od 24 sportaša. Činjenicu da 'svi jednom završimo kao bacači' potvrđuje podatak da je najveća masovnost zamijećena upravo u tim disciplinama koje zahtjevaju nešto više 'snage' i ipak nešto manje zahtjevnih treninga i trkačke kondicije, dok vjerojatno brojne ozljede u sprintu i skokovima 'slome' volju trkača da nastave sa sličnim aktivnostima i u poznijim godinama.
	Savjet je svima da paze na sebe i svoje tijelo i sačuvaju ga za starije dane, čuvaju se ozljeda i u tom slučaju naše vrijeme zaista 'tek dolazi' !!!
	Vidimo se 21.9. u Zagrebu na Savi u toploj domaćoj atmosferi državnog prvenstva, a potom će dobar dio 'sretnika' put Dubrovnika i dalje za Crnu Goru gdje ćemo u Baru na BAI početkom listopada 'okruniti' - sada je već izvjesno - najuspješniju sezonu hrvatske veteranske atletike.
	A onda krećemo u pohod na 2009. i nastup na Evropskom dvoranskom prvenstvu u talijanskoj Anconi od 25. do 29. ožujka. Počnite s pripremama već sada, tražite sponzore!
	Pokažimo Evropi da smo sve bolji i bolji!!!
	POVRATAK - NA POČETNU STRANICU - NA STRANICU PRVENSTVA